sreda, 26 april 2017 09:49

Frljićeva umjetnost i vaša umjetnost

Frljićeva umjetnost i vaša umjetnost Foto: hnk-zajc.hr

Oliver Frljić plijeni pozornost, a poglavito bijes konzervativnih udruga i javnosti. Njegova predstava „Naše nasilje i vaše nasilje“, već je obišla nekoliko država, poput BiH i Poljske i svugdje je doživjela val oduševljenja, ali i žestokih prosvjeda zbog vrijeđanja vjerskih i nacionalnih osjećaja. Najnovija eskalacija dogodila se u Splitskom HNK, gdje je zbog ometanja predstave u sklopu Marulićevih dana morala reagirati i policija, koja je podigla optužne prijedloge protiv 18 osoba.

Na stranicama HNK Ivana Zajca u Rijeci, koja je u suradnji s drugim europskim kazalištima omogućila realizaciju ove predstave, piše kako sama predstava za cilj ima kritizirati Europu „koja je zaboravila svoju kolonijalnu prošlost“. „Jesmo li svjesni da naše blagostanje ovisi o tisućama mrtvih na Bliskom Istoku? Kupujemo li savjest svojom deklarativnom solidarnošću? U trenutku u kojem svjedočimo jednoj od najvećih svjetskih kriza nakon Drugog svjetskog rata, trebamo li se s ponosom nazivati Europljanima ili se Europe trebamo sramiti? Jesmo li spremni snositi posljedice europske stoljetne arogantne dominacije? Oplakujemo li jednako žrtve terorističkih napada u Parizu i Bruxellesu, kao i onih u Bagdadu?“, stoji u opisu predstave koja uz ova pitanja, dodaje i „kada smo povjerovali da smo gospodari istine i da je naš Bog svemoćniji od drugih?“, a koje je čini se, upravo najprovokativnije pitanje od svih.    

 

Ah, ta umjetnost... 

Umjetnost bi u jednoj od svojih brojnih varijanti i formi trebala ispitivati, zaintrigirati, biti provokativna, potaknuti promišljanje o stvarima koje se inače ne diraju. Frljić je što se tiče provokativnosti bez sumnje uspio, no koliko će se ljudi zapitati stvari koje je predstava namjeravala ispitati, čini se ne mnogo. Barem ne među njenim najgorljivijim protivnicima. 

Ono što je u cijeloj priči vrlo žalosno, to je neznanje prosvjednika oko toga što je umjetnost, iako se smatraju pozvanim određivati što ona je ili nije. Čak ih je i Slobodna Dalmacija prokazala u svojoj anketi koja je teškom mukom dobila nekolicinu odgovora na upit koju bi predstavu željeli gledati umjesto „Naše nasilje i vaše nasilje“. 

Umjetnost je kreativni proces. Frljić je svojom kreativnošću radio scenarij, a glumci, scenografi, kostimografi i ostali kazališni djelatnici, uložili su svoj kreativni napor u njegovu realizaciju. Ona može biti loša, može vrijeđati, pa čak i ići protiv zdravog razuma ali suludo je tvrditi da Frljićeva predstava nije umjetnost. Nekima se ne sviđa Frljić, a nekima se ne sviđa Božidar Alić sa svojom Monodramom „Bez lustracije nema Kroacije“, pa ti ljudi unatoč tome nisu uznemiravali gledatelje koji su je jedva čekali pogledati. Jednostavno su otišli na neku drugu predstavu.

 

Struktura kulture

Teško je biti kreativan, čak i ako ste najgori kreativac na svijetu. No, opet je i to teže od ne biti umjetnik. I to je ono što prosvjednici trebaju shvatiti. Kulturni život ima svoju strukturu koju uglađeno i civilizirano društvo treba poštovati. Postoje umjetnici i postoje ljudi koji konzumiraju umjetnost. Oni koji konzumiraju umjetnost mogu birati što će konzumirati od svih kulturnih ponuda na šarolikom pladnju koji nema sve za svakoga već za nekog ponešto. A onda postoje i umjetnici koji proizvode tu kreativnost, ali i o njoj iz svojeg iskustva i znanja raspravljaju. Isto tako u raspravi i sami stvaraju umjetnost. Iz vlastitog pjesničkog iskustva se mogu prisjetiti događaja kada je jedan moj kolega izrecitirao izrazito homofobnu pjesmu. Pjesma je po mojem sudu bila nekorektna, ali neupitno kreativna. Zauzvrat, ja sam u istoj prilici izrecitirao pjesmu još otprije napisanu protiv homofobije. Opet možete o njoj misliti što želite i ne morate je ni vidjeti ni čuti, ali njena kreativnost je neupitna. Svjetonazorski pogledi su se sukobili i obogatili riznicu kulture s dva nova umjetnička rada.

Mogao sam se derati da je to govor mržnje, mogao sam prijetiti tom čovjeku, mogao sam pozivati na zabranu njegovog ponovnog pojavljivanja na ikakvim pjesničkim manifestacijama ili ga udariti šakom u glavu. Ali, bilo tko se može uvrijediti, ozlijediti umjetnika i plakati kako je umjetnik đubre. Prava vještina je vlastitim radom napraviti u umjetnosti ono što smatrate da umjetnosti nedostaje. Barem ukoliko osjećate potrebu biti nešto više od pukog promatrača. Međutim, svojom metodom, prosvjednici ispred HNK-a u Splitu samo su demonstrirali vlastitu (ne)kulturu s nula umjetničkog intenziteta.

 

Pročitano 523 puta
Ivor Kruljac

Student novinarstva, pisac i pjesnik

Povezani članci

  • Nikola Poljak: Bogu božje, caru carevo!
    Održani protest u Zagrebu 14. oktobra okupio je aktiviste i građane u borbi za sekularnu državu Hrvatsku. Prenosimo vam kratak govor aktiviste Nikole Poljaka ovim povodom: Promatrajući ovaj događaj, ovaj…
  • Engleski pisac Kazuo Išiguro dobitnik Nobelove nagrade
    Engleski pisac Kazuo Išiguro dobitnik je ovogodišnje Nobelove nagrade za književnost, saopštila je danas Švedska akademija. Kako se navodi u kratkom saopštenju Švedske akademije, Išiguro je u romanima velike emocionalne…
  • Vatikanski ugovori – Do sada najbolja šansa za njihovo rješavanje
    Neki će se možda sjetiti kako je prošle godine Nikola Poljak u tekstu „Nas par stotina s bedževima“ skritizirao aktiviste koji pohode sve moguće prosvjede za ostvarivanje ili očuvanje ljudskih…
  • 51. BITEF: Pozorišni Spektakl "Olimp"
    Nakon Antverpena, Berlina, Jerusalima, Atine, Avinjona i Tel Aviva ekskluzivno u Beogradu publika će imati priliku da prisustvuje pozorišnom spektaklu OLIMP - U SLAVU KULTA TRAGEDIJE - PREDSTAVA OD 24…
  • Berlin: Muzej ulične umetnosti
    Radovi umetnika iz celog sveta se nalaze na izložbi u Muzeju savremene urbane umetnosti u Berlinu, u ulici koja je i sama poput velike galerije. Prva izložba će trajati oko…