nedelja, 30 septembar 2018 17:59

Ludnica bez zidova

Snježana Kirinić
Foto: Ilustracija, ludačka košulja Foto: Ilustracija, ludačka košulja


Nedavnim dopisom Katehetskog ureda Splitsko-Makarske nadbiskupije, postalo je jasnije koliko je odgojno obrazovni sustav preplavljen utjecajem Crkve u Republici Hrvatskoj. Razni dopisi, pritisci i nametanje vjerske indoktrinacije su postali svakodnevica u državi koja se deklarira kao sekularna, a sve je osim toga. S oltara se propagira politika umjesto duhovnosti, a u odgojno obrazovnim ustanovama vlada prava poplava kadra koji pripada kleru i koji za sebe traži povlašten status. Da je situacija došla na rub apsurda stoji u samom dopisu: „Praksa da neki ravnatelji dijele učenicima ankete o upisu izbornih predmeta među kojima se nalazi i katolički vjeronauk u potpunoj je suprotnosti s navedenim Ugovorom, budući da se na taj način neizravno sugerira učenicima, odnosno roditeljima, ispis iz katoličkog vjeronauka. Dakle, kada je vjeronauk jednom izabran ne smije ga se više stavljati učenicima i roditeljima na izbor. Takva praksa, kao i stavljanje katoličkog vjeronauka izvan redovitog rasporeda sati, je diskriminacija pravnog statusa katoličkog vjeronauka i kršenje međunarodnog ugovora.“ Prije svega podsjetila bih da nije u redu iznositi neistinite tvrdnje jer bi se netko tko služi Bogu trebao držati i onoga što stoji u Božjim zapovijedima. Treba naglasiti da Katehetski ured nema što pisati dopise državnim školama, već se ima obratiti ili nadležnom ministarstvu, ili katehetama. Nadalje, tvrdnja da se vjeronauk jednom izabran ne smije više stavljati učenicima i roditeljima na izbor je neistinita, jer pravo izbora u državi koja se deklarira kao sekularna imaju svi. Ne može crkva određivati nekome na koji izborni predmet će ići i kada će se ispisati jer takve prakse spadaju u prisilu koja nije utemeljena na nikakvim zakonima i propisima. Uzurpirati civilne zakone pozivajući se na Vatikanske ugovore koji se tumače kako je kome prikladno spada u nametanje crkve iznad države. Osim toga, u Vatikanskim ugovorima nema govora o tome da ako se jednom upiše vjeronauk da ga se mora pohađati do kraja školovanja.

U ugovoru između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture u Članku 2. jasno stoji: „1. Poštujući slobodu savjesti i odgovornost roditelja za odgoj svoje djece, svakome je zajamčeno pravo izbora vjeronauka. 2. Školske vlasti, u suradnji s nadležnim crkvenim vlastima, omogućit će roditeljima i punoljetnim učenicima da izaberu vjeronauk pri upisu u školu na način da njihova odluka ne bude povodom bilo kakvom obliku diskriminacije na području školskoga djelovanja. 3. Ako bi roditelji i punoljetni učenici željeli promijeniti odluku o kojoj se govori u stavku 1. ovoga članka, dužni su o tome pismeno obavijestiti školu prije po¬četka nove školske godine.“ Samovoljno tumačenje bilo kakvog ugovora od strane Katehetskog ureda je nametanje tumačenja koje bi njih stavilo u povlašten položaj ispred državnih zakona, na što nemaju pravo. Tu se otvaraju i određena pitanja: Zbog čega ministarstvo obrazovanja šuti na takve dopise koji se izravno upliću u odgojno obrazovni sustav? Zbog čega to isto ministarstvo dozvoljava da crkva određuje u kojoj satnici će se vjeronauk predavati učenicima? Zbog čega roditelji djece dozvoljavaju da im se nameće nešto što nema uporišta čak ni u štetnim Vatikanskim ugovorima? Zbog čega roditelji ne bi mogli ispisati svoje dijete ako djeca na satu čuju od vjeroučitelja veličanje ratnih zločinaca i zločinačke politike? Zbog čega roditelji ne bi mogli ispisati dijete s vjeronauka ako čuju od vjeroučitelja veličanje zločinačke države, revizionizam, tumačenje da su ateisti krivi za Auschwitz, da su ateisti egoisti? Ili poticanje mržnje prema LGBT zajednici, tvrdeći da je homoseksualizam istovjetan pedofiliji? Poticanje netrpeljivosti bilo koje vrste ne spada u crkveno učenje temeljeno na Isusovom nauku, već isključivo u vjersku indoktrinaciju djece. Djeca koja tek razvijaju svoje mišljenje i stavove su posebno osjetljiva skupina, a kakvi su rezultati nasilnog guranja vjeronauka i sličnih sadržaja u odgojno obrazovne sustave dovoljno je vidjeti ankete u kojima stoje vrlo zabrinjavajući podaci i trendovi. Od toga da se povećala netrpeljivost prema svima koji su drugačiji, bilo da se radi o seksualnoj orijentaciji, bilo o nekoj drugoj vjeri ili naciji, do stavova o revizionizmu u iskrivljavanju povijesti.

U Zakonu o odgoju i obrazovanju stoji da učenik na početku školske godine bira izborne predmeta koje želi pohađati. Također kada to više ne želi, na kraju školske godine podnosi zamolbu za ispisivanjem s tog izbornog predmeta. Uvjerena sam da biskupi sve to vrlo dobro znaju. Međutim i dalje nastoje nametati svoja pravila što je nedopustivo u jednoj sekularnoj državi. Tražiti da vjeronauk bude unutar satnice, a ne prvi ili zadnji sat, pa da djeca koja ne žele ići na vjeronauk šetaju po hodnicima, umjesto da jednostavno taj sat propuste ili izaberu nešto drugo, ili da u vrijeme kada se održava vjeronauk ne može se održati neki drugi izborni predmet, to je van svake pameti. Ništa od toga ne stoji u Vatikanskim ugovorima, već se radi isključivo o samovolji klera. Najveći krivac za to je sama država koja se iz nekog razloga posve pokorava Crkvi. Utjecaj Crkve se vidi i u postavljanju svojih kadrova unutar odgojno obrazovnog sustava, od vrtića do fakulteta, pa i u samom sadržaju školskih udžbenika, čime doista postoji velika opasnost od indoktrinacije djece. Ministarstvo znanosti i obrazovanja je redovito obaviješteno o svakoj takvoj situaciji, ali se očito ne želi zamjerati katoličkoj crkvi i gura glavu u pijesak do te mjere da su iz kurikuluma za pojedine škole izbačeni: biologija, povijest, geografija, politika i gospodarstvo, kemija i fizika, a što se tumači kako to mogu biti izborni predmeti ako neka škola želi. O vjeronauku ni spomena. Takvim tempom vrlo brzo dolazimo do potpuno zapuštenog društva, do društva neznanja, do društva koje se povodi najnižim porivima koje im diktiraju upravo oni kojima takvo stanje odgovara, da nesmetano mogu koristiti sustav za osobnu korist i da mogu biti povlaštena kasta. To je ta vječna težnja koja je ostala iz vremena kada su znanost i napredak potisnuli kler koji je do tada bio alfa i omega u svakoj državi. Gubitak moći i važnosti klera u vremenu kada im je određeno da se ne smiju miješati u svjetovne stvari, je pokrenuo puno goru reakciju. Nanizalo se tako stotine krakova raznih klerikalnih udruga koje svim silama žele nametnuti svoje zaostale nazore na svijet svima oko sebe. Onima koji ne žele dozvoliti to divljaštvo, proglašavaju neprijateljima Hrvatske i katoličke crkve, mrziteljima svega hrvatskog i raznim pritiscima pokušavaju silom provoditi svoju indoktrinaciju. Pri tom su obilato financirani iz raznih izvora koje ne žele prikazati u svojim izvještajima. To govori kako vrlo vjerojatno iza cijele priče stoji puno moćnija organizacija pod pokroviteljstvom crkve. Da je sve to prešlo u pravo ludilo, vidimo i po općoj poplavi vjerskog sadržaja na javnoj televiziji, pa blagoslovima po školama, blagoslivljanju školskog pribora (jer valjda sam nečastivi vreba iz dječje pernice i gura rogove van), u nametanju koje predstave i filmove se smiju gledati, a koje ne, u nametanju ženama koje odlaze na pobačaj u bolnice tako da ih se maltretira i vrijeđa jer su odlučile da ne žele imati djecu i curenju podataka iz samih bolnica koje su to žene, u protuustavnim referendumima, u zastrašivanju svih koji se tom divljaštvu suprotstavljaju. Još samo fali da uvedu inkviziciju i proglase sve nepodobne žene vješticama, pa na lomaču s njima. Nema toga što uvrnuti umovi potaknuti zaluđenim masama ne bi mogli provesti.

Kako bi se sagledala i druga strana priče, mogu shvatiti da dio ljudi bilo kakav tekst koji kritizira crkvu, smatraju napadom na svoju vjeru. Tu se treba postaviti pitanje provodi li hrvatska katolička crkva uistinu Isusovo učenje ili nameće svoju samovolju na način da diktira život svima koji žive u Hrvatskoj? Pogledajmo malo primjere njemačke crkve ili bilo koje druge i stavova kakve šalju u javnost, uvidjet će se da je to nešto sasvim drugačije i puno bliže onome što propovijeda sam Papa Franjo. Jer znate, vjera nije navući na sebe svilu, kadifu i zlato, zato što Isusov nauk propovijeda skromnost, vjera nije obložiti crkvene dvore u oniks ili je napuniti svom mogućom raskoši dok trećina građana Hrvatske jedva ima za osnovne potrebe. Vjera nije trpanje milijardi godišnje u crkvene džepove dok preko 60 000 djece nema za pristojan obrok, ili dok ima 300 000 ovršenih i blokiranih ljudi i tisuće beskućnika. Vjera nije voziti se u skupocjenim automobilima, niti u trgovanju sakramentima. Vjera nije voditi politiku s oltara i naređivati za koga se ima glasati na izborima, već briga o duhovnosti vjernika. Vjera nije huškanje masa na sve one koji ne rade što crkva želi. Mnogo toga nema veze s vjerom što se kod nas sve čini. Osim toga, iskrenog vjernika nikada ne mogu pokolebati bilo čije riječi otkuda god one došle. Jedno od pravednijih rješenja bi bilo revidiranje Vatikanskih ugovora, uvođenje vjerskog poreza i potpuna transparentnost i uvid u financiranje svih vjerskih udruga i organizacija. Tada bi se jasno znalo kamo tko daje svoj novac i u koju svrhu, a ne bi dolazilo do zlouporabe koja je prisutna svih ovih godina. Crkva bi se uistinu trebala pozabaviti svojim poslanjem i onime što joj je posao, brigom o duhovnosti svoje pastve, a školstvo, znanost, obrazovanje, medicinu i sve ostalo prepustiti struci koja će taj posao odraditi onako kako treba.

Bilo kakvo miješanje crkve u društvo izaziva njegovo urušavanje jer duhovno i svjetovno su različite stvari. Posljednjih 30 godina se pokazalo kakva šteta je već počinjena u raznim institucijama gdje se dozvolilo da kler vodi glavnu riječ. Hrvatska ne smije postati vjerska država, niti dozvoliti bilo kakvu indoktrinaciju vjerom jer to bi nas dovelo u društvo gdje su ljudska prava nepostojeća, a normalan život nemoguć. Nazadnjački stavovi, agresivna retorika, nametanje vjerske države, ukidanje ljudskih, građanskih i ostalih prava, nepostojanje pravne države i sustav u kojem je najbitnije jesi li Hrvat i katolik, uzrokuju da samo još više ljudi iseli iz države i da se maknu što dalje iz otvorene ludnice bez zidova.

Snježana Kirinić

Dopis Katehetskog ureda Splitsko-Makarske nadbiskupije:

 

 

Povezani članci

  • Proglašena Turska Republika 29.10.1923.
    Na današnji dan 1923. proglašena Turska Republika, a Mustafa Kemal Ataturk za njenog prvog predsednika Mustafa Kemal paša Ataturk (turski: Mustafa Kemal Atatürk; Solun, 19. mart 1881 — Istanbul, 10.…
  • „Važnost pojavljivanja ovakve knjige očituje se u društveno-duhovnom kontekstu našeg vremena.“
    Umirovljeni sveučilišni profesor dr.sc. Josip Sruk, u svojoj 90-oj godini života napisao je knjigu pod nazivom "Zašto nisam vjernik-Eseji o vjerovanju, djelovanju i budućnosti religije“. Kako sam navodi, knjigu nije…
  • U 'muslimanskom svijetu' postoji tsunami ateizma
    Thomas Mahler je nedavno intervjuirao Maryam Namazie za francuski Le Point. Freethinker je prvi objavio englesku verziju intervjua koji je podigao veliku prašinu u Francuskoj. Rođena u Teheranu 1966. godine,…
  • Festivus for the rest of us
    Za subotnji izlazak Nekima poznat iz urnebesne epizode već kultne serije Seinfield, Festivus je ustvari legitiman sekularni praznik. Prema Wikipediji, Festivus je prije svojeg pojavljivanja u Seinfieldu, bio tradicija u…
  • Tribina Sekularnost i ljudska prava
    "Sekularnost i ljudska prava" u okviru manifestacije NašPrajd koju je organizovala Panonska platforma za ljudska prava, Novi Sad.