sreda, 14 februar 2018 16:23

U 'muslimanskom svijetu' postoji tsunami ateizma

Foto: Maryam Namazie Foto: Maryam Namazie Wikipedia

Thomas Mahler je nedavno intervjuirao Maryam Namazie za francuski Le Point. Freethinker je prvi objavio englesku verziju intervjua koji je podigao veliku prašinu u Francuskoj. 

Rođena u Teheranu 1966. godine, Maryam Namazie je napustila Iran nakon uspostave Islamske Republike 1979. godine. Ova je ljevičarka, aktivistica za ljudska prava i izbjeglice, postala strastveni zagovornik sekularizma i žestoki protivnik kulturnog relativizma. Godine 2007. utemeljila je Vijeće bivših muslimana u Velikoj Britaniji kako bi privukla pažnju na status apostata, otpadnika od vjere, koji su suočeni sa prijetnjama smrću u državama u kojima se primjenjuje šerijat i koje su još uvijek prisiljene na skrivanje u zapadnim zemljama. U lipnju prošle godine u Londonu, Maryam Namazie je organizirala konferenciju o "Slobodi savjesti i izražavanja", koja je bila najveće okupljanje bivših muslimana u povijesti. Ovo je intervju sa borkinjom koja dugi niz godina upozorava na činjenicu da se njezin politički logor - progresivci - povezuje s retrogradnim teokracijama, kršeći slobodu izražavanja u ime "islamofobije", istovremeno izdajući žrtve islamizma koje se nadaju univerzalnoj sekularnosti i laicitetu.

TM: Rođeni ste u Teheranu. Kako ste postali ateistica? Je li to bilo teško sa Vašim prijateljima ili obitelji?
MN: Postajala sam ateistica postupno. Ne sjećam se kada se to dogodilo, ali znam zašto. Ljudi dostižu ateizam na različite načine. Za mene je to bio prirodni rezultat življenja u teokraciji. Ako me Bog mrzi, zašto bih vjerovala u Njega? Ne mogu reći da je bilo teško. Iranska revolucija je bila je blago lijevog usmjerenja, a u Iranu je mnogo ateista. Zapravo, tijekom 1980-ih - krvavog desetljeća - mnogi su pogubljeni nakon improviziranih suđenja. Pitali su ih: "Vjerujete li u Boga?". Ukoliko bi odgovorili "Ne", odvedeni su i ustrijeljeni. Ponekad stotine u jednom danu. Nikada se nisam osjećala odstranjenom ili odbačenom zbog toga što sam ateistica. Zapravo, kada sam 2007. godine osnovala Vijeće bivših muslimana Velike Britanije, prvi put sam naišla na ljude koji su se bojali reći da su ateisti - mnogi od njih su bili rođeni u Britaniji. U Iranu postoji anti-islamska reakcija tako da su kritika i ismijavanje religije uobičajeniji nego ovdje. To je ironično s obzirom na činjenicu da su otpadništvo, bogohuljenje i krivovjerje prekršaji koji se kažnjavaju smrću pod islamskim režimom Irana.

TM: Suosnivačica ste Vijeća bivših muslimana Velike Britanije. Je li još uvijek teško napustiti religiju čak i u zapadnoj zemlji poput Velike Britanije?
MN: Nije svima teško napustiti Islam. Neki imaju potporu njihovih obitelji, kao što sam i sama uvijek imala. Neki dolaze od obitelji koje su već ateističke. Ipak, nekima je to vrlo teško. Osobito imamo mnogo mladih ljudi koji se suočavaju s nasiljem, progonima i prijetnjama, jer više ne žele biti muslimani. Imamo članove koji još uvijek nose veo i idu u džamiju - bivši muslimani koji su još „u ormaru“. Postoje oni koji se suočavaju sa depresijom i pokušajima samoubojstva, premda mnogi ipak odlučuju živjeti slobodno unatoč prijetnjama i rizicima kojima su izloženi.

TM: Koja je trenutna situacija otpadnika u muslimanskim zemljama? Jesu li još uvijek suočeni s prijetnjama smrću?
MN: Apostati se suočavaju sa velikim rizicima u zemljama pod islamskom vladavinom. U 13 zemalja suočavaju se čak i sa smrtnom kaznom. U mnogim drugima, oni mogu biti ubijeni rulje ili obitelji u ime "časti". Čak i u zemljama u kojima nema smrtne kazne, oni i dalje mogu izgubiti svoja građanska prava i riskiraju da ih ubiju islamisti i rulja. Dok su ovdje na Zapadu kritičari islama označeni kao "islamofobni" kako bi se nametnuli de facto zakoni protiv bogohuljenja, blasfemije, de iure zakoni optužuju mnoge - uključujući vjernike - za bogohuljenje i otpadništvo i osuđuju vjerske manjine, disidente i slobodne mislioce na zatvorske, pa čak i smrtne kazne.

TM: U Francuskoj, kao i u drugim zapadnim zemljama, ljevica je podijeljena između sekularista ("laika") ili univerzalista s jedne strane i multikulturalista koji smatraju da su muslimani ugnjetavani s druge strane. Kako vidite tu podjelu (koja je u Francuskoj postala nasilna sporom između Charlie Hebdo i Mediapart)? Jesu li apostati ne zaboravljeni od strane multikulturalističke ljevice?
MN: Oni koji zagovaraju multikulturalnost zapravo zagovaraju tlačenje muslimana ili onih za koje se pretpostavlja da su muslimani - a ne obrnuto. Oni su više zabrinuti za obranu kulture i religije od obrane prava ljudskih bića. Rasizam je misliti da su prava i slobode, uključujući bitno pravo kritiziranja i odbacivanja religije, rezervirani samo za one koji su bijeli i zapadni. Ostatak nas ima unutar granica koje određuje Islam? Hvala, ali ne hvala. Mi smo ljudska bića, a ne proširenja naše zajednice, društva, kulture i religije. Homogenizacijom "muslimanske zajednice", oni zauzimaju stranu onih koji su na vlasti – stranu islamista - umjesto da zauzmu stranu onih koji izazivaju moć i status quo. Borba za prava, osobito prava žena, LGBT prava ili prava manjina uvijek je bila borba protiv religije. Bilo je tako u borbi protiv crkve - ali mi se ne bismo trebali boriti protiv islama i "džamije"? Da, naravno, postoji rasizam. Mi ateisti i bivši muslimani također se sa njime suočavamo, ali se ne možete boriti protiv rasizma ignorirajući seksizam ili zlostavljanje slobodnih mislioca na isti način kao što se ne možete boriti protiv seksizma i homofobije ignoriranjem rasizma. Kao i uvijek, moramo se boriti na svim bojištima: protiv rasizma, protiv seksizma, protiv suzbijanja slobodnih misli i univerzalnih prava. Laicitet je ključ u svemu tome.

TM: Vaša kritika Islama dolazi s ljevice. Međutim, mnogi kritičari ove religije danas dolaze s krajnje desnice. Koje su glavne razlike između Vas i ljudi iz njemačke stranke AfD ili autora kao što su Douglas Murray i Eric Zemmour?
MN: Premda se međusobno mrze, mnogo toga povezuje pro-islamističku ljevicu i krajnju desnicu i one koji su prihvatili njihove narative. Obje opcije dehumaniziraju muslimane tako što homogeniziraju masu ljudi i stavljaju ih u određenu kutiju. Pro-islamistička ljevica to čini tako što na njih gleda kao na jednu zajednicu koju treba braniti. Budući da oni na vlasti definiraju zajednicu, završavaju braneći ne lijevu i progresivnu politiku, već islamiste koji nameću "autentičnu" kulturu i religiju. Krajnja desnica također vidi homogenu masu koja "napada" Zapad. Ne vide da mnogi koji dolaze ovamo - poput mene - bježe od islamizma, da glasamo s našim nogama protiv tog totalitarizma i da svi želimo da svi drugi traže i žele slobode i prava koja nisu isključivo zapadna već univerzalna.

TM: Nakon objavljivanja karikatura Muhammeda, potpisali ste "Manifest: Zajedno nasuprot novom totalitarizmu" s osobama kao što su Ayaan Hirsi Ali, Philippe Val i Caroline Fourest. Kako ocjenjujete pisce kao što su Joyce Carol Oates, Russell Banks ili Lorie Moore, koji su u 2015. godini prosvjedovali protiv PEN nagrade za Charlie Hebdo, čiju su redakciju u to vrijeme masakrirali džihadisti zbog objavljivanja tih crtića?
MN: Kakva izdaja. Kada pisac zauzima stranu islamista kao predstavnika "oslobođenih" i smatra Charlie Hebdo "kulturnom arogancijom" - svijet je doista okrenut naglavačke. Oni promatraju Charlie kroz oči naših tlačitelja, a ne kroz naše oči. Za mene, Charlie predstavlja mene i mnoge koji govore protiv religije i religiozne desnice i koji su optuženi za bogohuljenje i otpadništvo ili su morali pobjeći kako bi spasili živote. "Podupiremo slobodnu govora, ali ne kada vrijeđam" nije obrana slobode govora. To je obrana cenzure i suzbijanja i podrška neprijateljima slobode govora, a ne onima koji se bore za zaštitu tog prava.

TM: Jeste li optimistični u pogledu ateizma u islamskom svijetu?
MN: Ne radi se ovdje o islamskom svijetu, baš kao što zapad nije sav kršćanski svijet. Postoji toliko mnogo mišljenja i uvjerenja na Bliskom istoku, Sjevernoj Africi, Južnoj Aziji ... Postoje mnogi ateisti i sekularisti, uključujući i među vjernicima. To što se zove "islamski svijet" je dio nastojanja da se čitava ta kultura svede na islamsku. Da odgovorim, postoji tsunami ateizma - onaj kojeg vidimo jasnije zbog društvenih medija i interneta, koji čini Islamu što je tiskarski stroj učinio kršćanstvu.

TM: Kako analizirate prosvjede u Iranu protiv režima kojeg predvodi "reformistički" Rohani?
MN: Prosvjedi u Iranu razlikuju se od prethodnih. Ljudi ne žele odstupiti, više nemaju iluzije u pogledu "reformističke" frakcije režima, i žele ukinuti teokratsku vlast. Slogani su protiv siromaštva i korupcije, kao i represije. Protivljenje klerikalnoj vladavini je jedan od glavnih slogana koji su viđeni na prosvjedima koji su se dogodili u preko 60 gradova u Iranu, uključujući i "sveti grad Qom". Jedno od glavnih obilježja prosvjeda je da je to ženski prosvjed. Moraju ga podržati feministi i sekularisti širom svijeta.

Prevod: Alan Sorić

za Umnjak.com

Alan Sorić

Udruga Centar za građansku hrabrost
Udruga Protagora

www.protagora.hr

Povezani članci

  • Čudna porodica
  • Ivo Andrić dobio Nobelovu nagradu 26.10.1961.
    Na današnji dan 26.10.1961. Ivo Andrić dobio je Nobelovu nagradu Na današnji dan 26. oktobar 1961. Nobelovu nagradu za književnost dobio je jugoslovenski književnik Ivo Andrić i postao prvi Jugosloven…
  • Pravda za Davida okupila 40 000 građana
    Oko 40.000 ljudi prisustvovalo je sinoć na Trgu Krajine u Banjaluci poslednjem velikom skupu "Pravda za Davida", na kojem je otac ubijenog 21-godišnjeg Davida Dragičevića rekao da su njegovog sina…
  • Nobelova nagrada za mir za borbu protiv seksualnog nasilja u ratu
    Kongoanac Denis Mukvege i Nadia Murad dobitnici su ovogodišnje Nobelove nagradu za mir za napore za okončanje upotrebe seksualnog nasilja kao oružja u ratu, saopšteno je u Oslu. Mukvege, ginekolog…
  • Ludnica bez zidova
    Nedavnim dopisom Katehetskog ureda Splitsko-Makarske nadbiskupije, postalo je jasnije koliko je odgojno obrazovni sustav preplavljen utjecajem Crkve u Republici Hrvatskoj. Razni dopisi, pritisci i nametanje vjerske indoktrinacije su postali svakodnevica…