petak, 25 avgust 2017 10:42

Anatomija terora: Zbog čega normalni ljudi postaju ekstremisti? 

Potrebno je više od vjerskog fanatizma ili mržnje da bi netko ubio nevine ljude, ali prepoznavanje istinskih korijena ISIS-ovog terora se mogu dokučiti

 Vera MIRONOVA vozi Humvee kroz uništeni gradski krajolik Mosula. Krajem siječnja 2017. Godine irački premijer Haider al-Abadi je izjavio da je istok Mosula oslobođen od trogodišnje vladavine Islamske države ili ISIS-a. Većina džihadista su mrtvi ili zarobljeni, ili su se povukli zapadno od Tigrisa kako bi se ukopali za posljednju obranu. Za njima su, vrebajući svoju priliku, ostali snajperisti i bombaši samoubojice. Većina stanovništva pobjegla je u izbjegličke logore u pregrađima. Oni koji su ostali izgledali su izgubljeni i zaprepašteni. Muškarci izvlače trupla iz kuća uništenih zračnim udarima. Drugi se okupljaju na uličnim tržnicama, te prodaju meso i povrće uvezeno iz Erbila, udaljenog 80 kilometara i čitav jedan svijet. Malo je žena vidljivo. Mironova se ističe, odjevena u borbene hlače i Harvardovu majicu, plave kose koja se nazire ispod plave kape. Unatoč tome što putuje u oklopnom vozilu, ona očito nije borac. Ona je znanstvenica čiji posao nije boriti se, već slušati, učiti i bilježiti. 

Stajemo na doručak u My Fair Lady, polurazrušeni restoran koji je bio omiljeno mjesto ISIS-ovih boraca. Vojnici iračkih specijalne snaga koji su nas pratili kažu da ima najbolju pachu u gradu - vruće zdjelice ovčjih mozgova i crijeva punjenih rižom, s kriškama crnog, masnog jezika i kuhanim narančama. Mironova naručuje pizzu. Tjedan dana kasnije, bombaš samoubojica se raznio na ulazu u prepuni restoran, ubivši vlasnika i nekoliko Gostiju. 

I

"Sjedinjene Države nemaju stvarnu protuterorističku strategiju", kaže Martha Crenshaw. Suočeni s kontinuiranim valovima džihadističkih terorističkih napada, u sukobima u Siriji i Iraku, ali i bliže domu, čini se da Zapad ne zna što učiniti. Crenshaw je nešto poput doajenke terorističkih studija, s pola stoljeća karijere proučavanja korijena terorizma. Njezin kabinet na Sveučilištu Stanford je preko puta onoga Condoleezze Rice, bivše savjetnice za nacionalnu sigurnost SAD-a, koja je bila arhitektica "globalnog rata protiv terorizma" koji je proglašen nakon napada 11. rujna 2001. godine. "Ogromne količine novca se bacaju u sustav protuterorizma i nitko nije odgovoran ", kaže Crenshaw. "Ne znamo ni kako uspjeh izgleda. Igramo opasnu igru u kojoj provociramo teroriste nadajući se da će se ukazati. Pokušavamo ih pobijediti, nadajući se da će odustati." 

U srpnju, al-Abadi se vratio u Mosul, ovaj put da proglasi konačno oslobođenje drugog iračkog grada. Teško bombardiranje centra grada od strane američkog ratnog zrakoplovstva i teške ulične borbe pod vodstvom iračkih snaga, eliminirali su većinu boraca koji su držali grad u kojem je vođa ISIS-a Abu Bakr al-Baghdadi proglasio svoj kalifat 2014. godine. Oslobođenje je bilo ogromne cijene. Mosul leži u ruševinama, a desetci tisuća civila su mrtvi ili ranjeni. Gotovo milijun stanovnika raseljeno je iz svojih domova. Cijena je plaćena ne samo u Mosulu. U lipnju je ubijeno 206 civila u bombaškim napadima i napadima ISIS-a u Iraku, Afganistanu, Siriji, Egiptu, Iranu, Australiji, Pakistanu i Velikoj Britaniji, gdje su radikalizirane pristaše ISIS-a ubile osam osoba u napadu kod Londonskog mosta. Nekoliko tjedana ranije, 22. svibnja, 22-godišnji britanski musliman Salman Ramadan Abedi detonirao je improviziranu bombu natovarenu maticama i vijcima na ulazu u Manchester Arenu, ubivši sebe i 22 drugih, uključujući i mnogu djeca. Zašto? Vjerski fanatizam? Mržnja bez straha? Perverzna ideologija? Pobjeda u ratu protiv terorizma zahtijeva od nas da znamo protiv čega i protiv koga se točno borimo.

II 

Nakon doručka pratimo iračke komandose u napuštene kuće koje je ISIS koristio, uvijek na oprezu od zaostalih mina iznenađenja. Buljimo u tamne, čelične sobe korištene kao zatvori za seksualno roblje i "kafire", muslimane koji su se zamjerili ISIS-u. Pregledavamo naljepnice na limenkama, kolačićima i praznim bocama škotskog viskija. Vojnici skupljaju fotografije, propusnice i bilješke sa telefonskim brojevima. Mironova nosi vjerske tekstove napisane na arapskom i ruskom. Mnogi ISIS-ovi strani borci u Iraku i Siriji su Čečeni i Tadžici. Netko daje Mironovoj dnevnik napisan na ruskom. Ona ga glasno čita, te prevodi pisma koje je žena napisala svom džihadističkom ljubavniku. "Mi smo stvoreni samo jedni za druge, naš brak je zapečaćen na nebu, mi smo zajedno u ovom životu i zagrobnom životu, uz Božju volju. Kad si otišao, brojala sam dane do tvog povratka, dragi moj. Sada idete ponovno u rat. Možda ćete zauvijek otići. Brojat ću dane dok se ne susretnemo, dragi moj ljubljeni Zachary." Nakon pisma, žena je napisala recept za kolač od meda za koji je potrebno kondenzirano mlijeko koje se ne može dobiti u Iraku. Džihadisti također sanjaju o dobroj hrani. 

III 

Tijekom osamdesetih godina, Marc Sageman je radio kao časnik CIA-e, koji je upravljao oružanim skupinama koje su se borile protiv sovjetske okupacije Afganistana. Sada je forenzični psihijatar specijaliziran za kriminalitet i terorizam, te već desetljećima istražuje teroriste. 

U svojoj knjizi "Razumijevanje terorističkih mreža" iz 2004. godine, Sageman je proučio motive 172 džihadističkih terorista, prvenstveno služeći se sudskim dokumentima. Njegovi zaključci bili su temeljeni na desetljećima razgovora u zatvorima i psihološkim istraživanjima koja su pokazala da terorizam nije samo reduciran na ideološke ili vjerske motivacije, niti na poremećaje osobnosti. "Terorizam nije osobina ličnosti", kaže Sageman. "Ne postoji takva stvar kao 'terorist', neovisna o osobi koja počini teror." To predstavlja problem za napore u profiliranju, prepoznavanju i sprječavanju pojedinaca kojima prijeti opasnost od pretvaranja u teroriste“, što je središnje mjesto antiratikalizacijskih programa kao što je Strategija "Prevent" u Velikoj Britaniji (vidi "Zatiranje u korijenu"). Demokratska društva ne mogu paziti na sve, a ono što traže ne daje nikakav očigledan znak svog postojanja. 

Utjecajni rad Marthe Crenshaw “Uzroci terorizma”, objavljen 1981. godine, objedinio je desetljeća proučavanja terorista i njihovih organizacija, od ruskih anarhista 19. stoljeća do irskih, baskijskih i alžirskih nacionalista. Prevladavajuća zajednička karakteristika pojedinačnih terorista, zaključila je, je njihova normalnost. U svojoj knjizi iz 1963. godine „Eichmann u Jeruzalemu“, politička teoretičarka Hannah Arendt je primijetila istu stvar za“banalnog” birokrata iz nacističkih koncentracijskih logora, Adolfa Eichmanna.

 

Adolf Eichmann

Ljudi koji počinju teroristička djela obično su ugrađeni u mrežu obiteljskih i prijateljskih veza s odanosti zatvorenoj skupini, bilo da je ona plemenska, kulturna, nacionalna, vjerska ili politička. Povijesno gledano, uvjeti za ubojstvo nedužnih osoba terorizmom ili genocidom dogodili su se kada se jedna skupina boji vlastitog uništenja od strane neke druge skupine. Obični ljudi motivirani su da "ubiju ljude po kategoriji" kroz svoj vlastiti grupni identitet. Gledano unutar grupe, to se može činiti racionalnim: teroristi su hrabri altruisti koji štite grupu od zla od strane moćnih autsajdera. Teroristička djela služe kao upozorenja vanjske grupe, te zahtijevaju poduzimanje određenih radnji, poput odustajanja od vojne okupacije ili prekida kršenja ljudskih prava i građanskih prava.  Terorizam je militariziran odnos s javnošću koji služi promicanju višeg cilja - političke taktike, on nije profesija ili opća ideologija. 

Međutim, velika većina ljudi koja dijeli isti osjećaj pritužbi ili političkih ciljeva nije motivirani ubiti, a pogotovo ne nedužne ljude. Kriminolog Andrew Silke na Sveučilištu East London je obavio brojne razgovore sa zatvorenim džihadistima u Velikoj Britaniji. "Kad ih pitam zašto su se uključili, početni odgovor je ideologija", kaže on. "Ali ako im porazgovaram o tome kako su se uključili, saznajem o razdorima u obitelji, događanjima u školi i njihovim osobnim životima, diskriminaciji u zapošljavanju, žudnji za osvetom zbog smrti muslimana". Ipak, to nije popularan stav kod protuterorističkih agencija, kaže on. "Vlada ne želi čuti da je netko postao džihadist zbog toga što je policija pretukla nekoga od njegove braće ili stoga su zračni napadi pucali u gomilu civila u Mosulu. Dominantna ideja je da, ako se nekako usredotočimo, na pobjedu nad radikalnom islamističkom ideologijom, možemo zanemariti sve svoje prljave i pogrešne postupke." 

IIII 

Mironova je po struci matematičarka, teoretičarka i bihevioralna ekonomistica. Ona je istraživač na Sveučilištu Harvard Kennedy, jedna od rijetkih koji izravno ulaze u borbene zone kako bi ispitali korijene džihadističkog terora. Njezin rad financiran je od strane Američkog nacionalnog konzorcija za proučavanje terorizma i odgovora na terorizam (START), Zaklade otvorenih društava Georgea Sorosa, Ujedinjenih naroda i Svjetske banke. Tijekom produženih boravaka u Siriji, Iraku i Jemenu kroz posljednjih pet godina, Mironova je izgradila povjerljive mreže u politički raznolikom spektru pobunjenika, uključujući "radikalne" i "umjerene" džihadiste i članove i dezertere ISIS-a. Uz dopuštenje iračke vojske s lakoćom prolazi kontrolne točke na fronti oko Mosula. Uvijek se kreće sa zaštitom i pažljivo s trudi ne prekoračiti etičku liniju "bez štete" koja odvaja akademska istraživanja od prikupljanja obavještajnih podataka. Vidjevši stvari kroz oči boraca, Mironova nastoji modelirati ono što ih pogoni i kako njihove individualne motivacije utječu na ponašanje u skupinama i obratno. Čita arapski, ali zapošljava lokalne prevoditelje na terenu. Intervjuira borce i civile u bolnicama, izbjegličkim kampovima i na frontama licem u lice i preko telefona ili Skypea. 

Irak kao cjelina uglavnom je šijitski, ali je Mosul uglavnom sunitski. ISIS prakticira apokaliptični oblik sunitske vjere u regiji poharanoj društvenom i ekonomskom katastrofom. Mnogi civili na područjima pod njihovom kontrolom surađuju, svojevoljno ili nehotice, s ISIS-om. Neki dijele svoje kuće s borcima. Neki rade u tvornicama ISIS-a, izrađujući rakete iz domaće radinosti, režu i zavaruju čelik za zatvorske šipke i oklopne ploče za tenkove. Neki bježe u izbjegličke kampove. Neke žene se udaju za borce. Neki se pridruže ćelijama „spavača“. 

U "uzrocima terorizma", Crenshaw je primijetila da su često djeca roditelja iz elitnih društvenih slojeva ta koja se prva okreću terorizmu, nadajući se da će nadahnuti manje privilegirane mase na radikalnu promjenu društvenog poretka. Mnoge džihadističke organizacije vode intelektualci srednje klase, često inženjeri. Vođa Al Qaede Ayman al-Zawahiri je liječnik. Abu Bakr al-Baghdadi navodno ima doktorat iz islamskih studija. No, rad Mironove i drugih pokazuje da su lokalni pripadnici ISIS najčešće obični, deprivilegirani ljudi koji se bore za preživljavanje svojih obitelji u ratnim zonama. Strani borci su češće ideološki motivirani, uglavnom čimbenicima izvan grupnog identiteta kako bi postigli konačnu žrtvu (vidi "Posvećenost cilju").

 

 

 

Neki militanti traže osvetu smrti prijatelja i rođaka koji su stradali u američkim zračnim napadima, od ruku šijitske i iračke policije ili američkih i britanskih specijalnih snaga. No, kao što seksualno roblje i viski sugeriraju, džihadistički borci se ne usredotočuju isključivo na nebeske nagrade ili čak na mržnju ili osvetu. Ne želi svatko od njih umrijeti. 

Džihadističke brigade u Iraku zaplijenile su gorivo i vozila, te ih prodaju na sirijskom tržištu na kojemu je velika potražnja, kako bi postigle maksimalnu dobit. Često komunalno distribuiraju dobitke od pljačke i poslovnih pothvata. Mnogi od njihovih pristalica su motivirani isključivo gospodarskim čimbenicima, regrutirani s ponudama konkurentnih plaća, zdravstvenog osiguranja i naknada koje se plaćaju njihovim obiteljima u slučaju da stradaju u borbi. Mironova je anketirala skupinu iračkih žena koje su ohrabrivale svoje muževe i sinove da se pridruže ISIS-u kako bi dobili bolji obiteljski stan. Neki regruti samo trebaju bilo kakav posao. 

U Iraku i Siriji postoji više od 1000 radikalnih islamističkih, umjerenih islamističkih i ne-sektaških brigada koji žele privući militante upravo svojoj verziji pobune. U modelima Mironove, njihovo ponašanje određeno je ograničenjima resursa, na isti način na koji kapitalistička poduzeća napreduju i umiru. Grupe se natječu za privlačenje najboljih boraca. Oni s malim proračunima mogu odabrati radikalnu vjersku liniju za privlačenje inozemnih fanatika koji nisu tako profesionalni kao plaćenici, ali su spremni boriti se samo za hranu i prenoćište. Takvi modeli upućuju na to da, iako se korijeni nasilnog džihada mogu izraziti kao vjerski žar, oni su usidreni u mnogo svjetovnije, utilitarističke - i možda rješive - uzroke. 

IIIII 

"Kada političari demoniziraju ISIS kao zlo, hormoni preplavljuju mozak opasnim signalima", kaže Hriar Cabayan. "Zaboravljamo kako znanstveno razmišljati. Moramo ući u glavu boraca s ISIS-om i gledati na sebe na način na koji nas oni vide." 

Cabayan vodi Pentagonov program strateškog višeslojnog ocjenjivanja (SMA). Njegova protuteroristička jedinica iskoristila je stručnost volonterskog bazena od 300 znanstvenika iz akademske zajednice, industrije, obavještajnih agencija i vojnih sveučilišta. Oni se sastaju praktično i fizički kako bi odgovorili na tajna i javna pitanja boraca, uključujući i posebne operativne snage koje se bore protiv ISIS-a u Siriji i Iraku. Rezultat je neprekidan tok dokumenata u kojima se u velikoj mjeri zaključuje da je američka strategija protuterorizma - odsjeći vodstvo pobunjenika, bombardirati teroristička uporišta - kontraproduktivno. 

Pouzdane informacije o terorističkim napadima i učinkovitosti protuterorističkih akcija teško je pronaći. START-ova globalna baza podataka o terorizmu, sa sjedištem na Sveučilištu u Marylandu, bilježi detalje o terorističkim incidentima o kojima izvještavaju mediji na engleskom jeziku. Ne bilježi protuterorističke akcije. Analiza podataka temeljenih na događajima iz START-ovih izvora medija može otkriti statističke obrasce u terorističkim napadima, uključujući učestalost napadanja određenih skupina, broj poginulih i vrste ciljeva i oružja. Baza podataka organizacija za mapiranje militanata, koja se nalazi na Sveučilištu Stanford, uključuje podatke relevantne za politička okruženja koja njeguju terorizam, ali se također oslanja na izvješća o vijestima samo na engleskom jeziku i odabranim akademskim časopisima. Niti jedna baza podataka ne uključuje terorističke činove država, osim Islamske države. Definicijske granice između pobune i terorizma i državne represije su nejasne. Militantne akcije usmjerene protiv vojnika mogu se zabilježiti kao terorizam, dok su smrtonosne policijske akcije ili napade na civile smatraju ratnim djelima ili kolateralnom štetom, pa se tako zanemaruju.

Tajni podaci također nisu detaljniji: oko 80 posto tajnih podataka potječe iz javnih izvora, uključujući izvješća medija. Neobrađeni podaci koji su u suprotnosti s politikom ili koji ocrnjuju vojsku često su manje prijavljivani ili zanemarivani od operativaca čiji je prioritet zaštita vlastitih života. Postoji i cenzura. Časopis Military Times je objavio da od 9. rujna Pentagon nije objavio javno izvješće o trećini svojih zračnih napada u Iraku, Siriji i Afganistanu, izostavljajući oko 6000 napada od 2014. godine. 

Oslanjanje na takve nesavršene izvore može prikriti stvarne motive i uzroke događaja. "Problem je u tome što tisak obično ima potpuno pogrešnu priču o počiniteljima koja se kasnije ispravlja dokazima koji su predstavljeni na suđenju", kaže Sageman. Novi sigurnosni dokumenti Agencije za nacionalnu sigurnost koje je objavio Edward Snowden otkrivaju da NSA ima problema s angažiranjem kvalitetnih analitičara koji tečno govore arapski i paštunski i istovremeno razumiju kulture koje prate. Vojne obavještajne agencije više se usredotočuju na lociranje i ubijanje osumnjičenika za terorističko djelovanje nego na razumijevanje socioloških motivacija. 

Cabayan pohvaljuje Mironovu i njezin "hrabar" stil istraživanja i podatke koje crpi na izvoru. Na sastanku SMA u ožujku ove godine, pitanje je bilo li fizički poraz ISIS-a u Mosulu eliminirao prijetnju. Šezdeset znanstvenika, uključujući i Mironovu, razmotrilo je problem iz različitih perspektiva. Njihov nedvosmislen odgovor bio je ne. 

Dosadašnji događaji podupiru tu predviđanja. Nema lakog rješenja problema terorizma, kaže Cabayan, jer ni teroristi niti protuteroristi nisu posve racionalni protagonisti. "Riječi "racionalno" i "iracionalno"nemaju smisla", kaže on. "Ljudi se ponašaju emocionalno, nelojalno. Ljudska društva su složeni, prilagodljivi sustavi s nepredvidljivim, novim svojstvima." 

Mnogi izvori podataka ukazuju na to da je teroristički i protuteroristički sustav jedinstven sustav kojim upravljaju petlje povratnih informacija. Akcije i taktike jedne strane neprekidno se razvijaju kao odgovor na djelovanje druge, kao u hrvanju. Iz te perspektive, ISIS-ova putanja može se izračunati samo retrospektivno, kao odgovor na događaje. To je agilna putanja. Statistički modeli izgrađeni oko onoga što se zna o učestalosti i brojanju pobune i terorističkih incidenata u Siriji i Iraku prikazuju džihadiste kao Davida, a konvencionalne vojske kao Golijata. Ekstremne skupine mogu se fragmentirati i povezivati s relativnom lakoćom. One su "anti-fragilne" i jačaju kada su pod napadom. Nisu nužno povezane s karizmatskim čelnicima, već su samorazumske mreže koje mogu djelovati neovisno o jednom čvoru kontrole i imaju spreman izvor novog osoblja. 

Složena i evoluirajuća narav takvih skupina sugerira da američka strategija povećanja broja vojnika u Iraku, Siriji i Afganistanu neće spriječiti džihad. Taj zaključak potkrepljuju studije utjecaja povećanja broja postrojbi u Iraku 2007. i Afganistanu 2012. godine, koje pokazuju da je u oba slučaja došlo do porasta terorizma. "Stvarni složeni sustavi ne podsjećaju na statičke strukture koje se urušavaju. Oni su ... fleksibilni, neprekidno rastući poput paukove mreže ", navodi se u studiji SMA iz 2013. godine. 

Napadi bespilotnim letjelicama koji su usmjereni na uništavanje vođa terorističkih ćelija će vjerojatno biti neuspješni. Godine 2017. studija Jennifer Varriale Carson sa Sveučilišta Central Missouri zaključila je kako je ubojstvo džihadista visokog profila "kontraproduktivno, ako je glavna namjera smanjenje terorizma globalnog džihadističkog pokreta". U srpnju 2016. časopis Georgetown Public Policy Review, je izvijestio o "statistički značajnom porastu broja terorističkih napada [u Pakistanu] koji su se pojavili nakon što je američki bespilotni program počeo ciljati određenu pokrajinu".

Napadi bespilotnim letjelicama slijede zakone neželjenih posljedica, kaže Craig Whiteside iz Pomorske poslijediplomske škole u Montereyu, Kalifornija. "Ubijanje karizmatičnog čelnika može potaknuti snažnu posthumnu karizmatsku privlačnost, ili uzrokovati lomljenje terorističkih ćelija u manje, često ranije potisnute ekstremne frakcije". 

Učinci se osjećaju u Manchesteru kao i u Mosulu. U najnovijoj knjizi Countering Terrorism, Crenshaw piše: "Zapadni vojni angažman je pojačao džihadistički narativ prema kojemu su muslimani posvuda pod napadom. Možda je ISIS više odlučio potaknuti, a ne usmjeriti terorizam. Vojno djelovanje nije spriječilo džihadističke organizacije [u Iraku i Afganistanu] od pregrupiranja, regeneracije i širenja ". Razvojna priroda poruke znači da je teško boriti se emitiranjem suprotnog narativa. Društvene mreže osiguravaju da se poruka ubrzano širi među deprivilegiranim simpatizerima na Zapadu (pogledajte "Mrežni efekti"). Istraživači Pomorske poslijediplomske škole proučili su izvore Twittera iz ISIS-ovih utvrda prije i nakon što su ih SAD započeli bombardirati krajem 2014. Prije bombardiranja tweetovi su se fokusirali na bliske neprijatelja: lokalne gradonačelnike, imame, policiju i vojnike. Nakon bombardiranja, tweetovi su se usmjerili na međunarodni poziv na uništenje zapadnih vlada i civila.

Tijekom sljedeće tri godine, ISIS-ovi borci ili pojedinci inspirirani ISIS-om, napadali su nedužne osobe u Bruxellesu, Parizu, Orlandu, San Bernardinu, Niceu, Manchesteru i Londonu. Promjene atmosfere na društvenim mrežama odražavaju promjene političke promjene na najnižoj razini, a posebno ukazuju na izvoz terorizma u inozemstvo. Prema riječima sestre napadača iz Manchestera, Abedija, "vidio je bombe koje je Amerika bacila na muslimansku djecu smiri u Siriji i želio je osvetu". Terorističke skupine su rijetko poražene vojnim snagama. One postižu politička rješenja, odustaju jer su sukobi riješeni, rasipaju se ili otuđuju svoje pristaše pretjeranom brutalnošću. S druge strane, bombardiranje civila u Falluji i Mosulu u Iraku i Raqqi u Siriji, kao i zlodjela koje su počinili irački osloboditelji protiv ISIS-ovih zarobljenika i njihovih obitelji, dovode do kruga sunitskog otpora.

 

 

 

Prema podacima dobivenima ispitivanjima javnog mnijenja od strane Pentagona tijekom 2015. i 2016., "velika većina" muslimana u Iraku i Siriji ne podržava ISIS. Međutim, oni koji ga podržavaju, kao razlog navode religiju ili ideologiju daleko manje od društvenih, gospodarskih i političkih problema. U studiji se navodi kako u Mosulu 46 posto stanovništva smatra da su zračni napadi koalicije najveća prijetnja sigurnosti njihovih obitelji, dok je 38 posto reklo da je ISIS najveća prijetnja.

Ukoliko se iračka ekonomska i društvena infrastruktura i dalje nastavi raspadati, nastaviti će se globalni rat protiv terorizma koji je do sada stajao 4 trilijuna dolara. Još više civilnih života će biti izgubljeno zbog džihadističkih napada u zapadnim zemljama. "Suniti u Iraku imaju stvarni problem", kaže Cabayan. "Bili su isključeni iz šijitske vlasti koju smo mi postavili. Oni su pod napadom, a nitko ih ne štiti. Možemo i trebamo osigurati alternative za poražene članove ISIS-a, kao što su sigurnost, radna mjesta, građanska prava. Ukoliko to ne učinimo, nakon pada Mosula, bit ćemo suočeni s ISIS verzijom 2.0." 

Neproduktivne strategije idu u dva smjera. Neposredni učinak civilnih žrtava u terorističkim napadima općenito je potkopavanje sposobnosti napadnutog stanovništva da percipira pritužbe skupine iz koje dolaze napadači kao legitimne, kao i snaženje političku želje za vojnim odgovorom. Umirovljeni časnik američkog ratnog zrakoplovstva Wayne Porter je bio zapovjednik obavještajnih službi za Bliski istok od 2008. do 2011. godine. Uvjeren je da je "jedino rješenje" za terorizam rješavanje svojih temeljnih uzroka. 

"Jedina egzistencijalna prijetnja koja za nas prijeti od terorističkih napada, stvarnih ili zamišljenih, jest da ostanemo na sadašnjoj kontraproduktivnoj, anarhistički organiziranoj, putanji temeljenoj na novcu", kaže Porter, koji sada podučava vojne časnike na Pomorskoj poslijediplomskoj škola. "Naša sadašnja protuteroristička strategija, koja nije strategija, uništit će naše demokratske vrijednosti". 

Kada je ISIS u srpnju istjeran i iz zapadnog dijela Mosula, Mironova se vratila na bojno polje prikupljajući više podataka o sudbini obitelji optuženih za suradnju. Kažnjavanje sunita bez suđenja od strane šijitskih i kurdskih snaga uzrokuje strah i ogorčenje i potiče ISIS, koji je još daleko od toga da bude poražen. 

"ISIS je poput H2O. Može biti u nekoliko stanja: led, voda i para ", kaže ona. "U Mosulu, bio je led. Mi smo to rastopili. Sada je voda koja teče kroz sela i poplavljuje gradove. Može isparavati, te živjeti i boriti se još jedan dan. "

 

Peter Byrne, New Scientist

 


 

Posvećenost cilju

Što čini nekoga spremnom umrijeti za ideju? To je pitanje kojim se bavi antropolog Scott Atran iz Centra za rješavanje dugotrajnih sukoba Sveučilišta Oxford. Istraživanje koje je proveo u nekim od ratom najviše zahvaćenih područja svijeta, uključujući i Mosul, sugerira da odgovor dolazi u dva dijela. Džihadisti povezuju svoj individualni identitet s onima u skupini i pridržavaju se "svetih vrijednosti". Sakralne vrijednosti su vrijednosti koje se ne mogu napustiti ili zamijeniti za materijalnu dobit. One imaju tendenciju da budu povezane s jakim emocijama i često su vjerske u prirodi, ali uvjerenja nekih nacionalista i sekularista, primjerice, mogu biti karakterizirana na isti način. Atran je utvrdio da borce koji izražavaju privrženost vjerskim idealima ostali članovi njihove skupine doživljavaju kao osobe koje posjeduju duhovnu snagu koja premašuje fizičku. Štoviše, svete vrijednosti daju drugu glavnu karakteristiku ekstremista: snažan grupni identitet. "U krajnje opasnim situacijama, ti borci će svojim najbliskijim prijateljima pretpostaviti svoje ideale", kaže on. Atran tvrdi da se pojedinci u ovom stanju uma bolje razumiju, ne kao racionalni akteri već kao "posvećeni". "Jednom kada postanu posvećeni akteri, niti jedna od klasičnih intervencija ne djeluje", kaže on. Međutim, rješenja su moguća. Iako se sakralna vrijednost ne može napustiti, može se reinterpretirati. Atran navodi slučaj imama kojeg je intervjuirao koji je radio za ISIS novačeći nove borce, ali je otišao jer se nije slagao s njihovom definicijom džihada. Za njega, ali ne i za njih, džihadizam je mogao uključivati borbu nenasilnim sredstvima. Sve dok se takva alternativna tumačenja vide kao da dolaze iz grupe, kaže Atran, mogu biti uvjerljiva i postizati ciljeve. Atran sada savjetuje američke, britanske i francuske vlade o dinamici džihadističkih mreža kako bi im pomogao u borbi protiv terorizma. 

Zatiranje u korijenu

Program deradikalizacije je temeljna strategija protuterorizma u mnogim zemljama. Cilj je boriti se protiv ekstremizma prepoznavanjem pojedinaca koji su postali radikalizirani ili su u opasnosti da to postanu, te njihovim ponovnim uključivanjem u društveni život putem psihološkog i vjerskog savjetovanja kao i stručnog usavršavanja. U Velikoj Britaniji, svake se godine u vladin program borbe protiv terorizma upućuje oko 4.000 ljudi. Većina - 70 posto - su islamske ekstremiste, ali oko četvrtine su pripadnici ekstremne desnice, a njihov broj raste. Kritičari se boje da će ti programi kriminalizirati i stigmatizirati zajednice, obitelji i pojedince. Osim toga, postoje oko toga s kime vlade surađuju radi informiranja i trebaju li javni službenici biti dužni prijaviti potencijalne radikale. Ima vrlo malo dokaza da programi daju rezultate. Većina ih ne procjenjuje napredak sudionika, a stope recidivizma rijetko se proučavaju. U nedavnom izvješću, parlamentarni Odbor za ljudska prava u Velikoj Britaniji upozorio je da se vladina strategija protuekstremizma zasniva na nedokazanim teorijama i rizicima što pogoršava situaciju. Ključ za borbu protiv ekstremizma leži u rješavanju njezinih društvenih korijena i rane intervencije, prije no što netko postane "posvećen akter" koji želi položiti svoj život zbog nekog uzroka, kaže Scott Atran iz Centra za rješavanje dugotrajnih sukoba Sveučilišta Oxford (vidi "Posvećen uzrok"). "Do tada, postoji mnogo toga što možete učiniti." Jedna od najučinkovitijih mjera protumjere, kaže on, je angažman u zajednici. U srednjoškolskom nogometu i pokretu izviđača  nuđeni su učinkoviti odgovori na antisocijalno ponašanje među onima koji nisu članovi američkih imigranata. Još jedan obećavajući put je razbiti stereotipe, kaže socijalna psihologinja Susan Fiske sa Sveučilišta Princeton. To nisu nužno religiozni ili rasni stereotipi, već generalizirani stereotipi koje svi imamo o ljudima oko nas. Kada se međusobno kategoriziramo, posebno se bavimo socijalnim statusom i konkurencijom, gledamo osobe niskog statusa kao nesposobne, a konkurente kao nevjerodostojne. Tijekom povijesti nasilna djela i genocidi obično su počinjeni protiv pojedinaca visokog statusa s kojima se počinitelji natječu za resurse, a koji zbog toga izazivaju njihovu zavist, kaže Fiske. Njezina je skupina pronašla načine kako poremetiti stereotipove tako što su ljudi radili zajedno kako bi ostvarili zajednički cilj, na primjer. Trivijalni kontakt koji uključuje "hranu, festivale i zastave" neće ga smanjiti, kaže ona. To mora biti cilj u kojeg ljudi žele i spremni su investirati, nešto poput radnog projekta ili izgradnje zajednice. Ovdje uspjeh ovisi o razumijevanju umova vaših suradnika – potrebno je "rehumanizirati" ih. Tania Singer Instituta Max Planck za ljudske kognitivne i neurološke znanosti u Leipzigu, Njemačka, misli da bi trening mozga mogao postići slične učinke. Socijalni neuroznanstvenici identificirali su dva procesa u mozgu kojom se povezujemo s drugima. Jedan mobilizira empatiju i suosjećanje, dopuštajući nam da podijelimo emocije druge osobe. Drugi aktivira teoriju uma, omogućujući nam da vidimo situaciju s druge perspektive. Singer je nedavno dovršila projekt pod nazivom ReSource, u kojem je 300 volontera proveo devet mjeseci treninga, prvo na umu, a potom u odnosu na suosjećanje i perspektivu. Nakon samo tjedan dana, obučavanje suosjećanja počeo je poboljšavati prosocijalna ponašanja, a odgovarajuće strukturne promjene mozga bile su otkrivene u MRI skenovima. Suosjećanje se razvilo kao dio drevnog instinkta koji je obično rezerviran za rodbinu. Da bi ga proširili na strance, koji mogu vidjeti svijet drugačije od nas, moramo dodati teoriju uma. Puni rezultati ReSourcea još nisu objavljeni, ali Singer očekuje da će pokazati promjene u mozgu povezane s treninzima percepcije. "Samo ako oba procesa rade zajedno na koordiniran način, biti će moguće stvarno krenuti prema globalnoj suradnji", kaže ona. Uključivanjem te izobrazbe u školske kurikulume, predlaže, mogli bismo izgraditi kohezivnije, kooperativno društvo koje je više otporno na ekstremizam. 

Mrežni učinci 

Ključna značajka džihadističkih grupa je njihova upotreba društvenih mreža kako bi propagirale svoje ideje. "Ako možete poremetiti te veze, to je vjerojatno najbolji način zaustavljanja ljudi da postanu teroristi", kaže J. M. Berger u Međunarodnom centru za borbu protiv terorizma u Haagu i koautor knjige ISIS: Stanje terora. On vjeruje da pojava društvenih mreža nije samo povećala broj pripadnika ekstremističkih skupina, već i moć njihove poruke, jer im dopušta zaobilaženje zaštite od revizionizma i govora mržnje. Oni koji su najosjetljiviji na propagandu, pokazuje njegovo istraživanje, nisu kronično siromašni ili deprivilegirani, već ljudi koji doživljavaju neizvjesnost u svojim životima - nedavni obraćenici, mladi ljudi koji su upravo napustili obiteljsku kuću, osobe sa psihičkim problemima. Ekstremističke skupine su sposobne poticati kolektivnu nesigurnost, na primjer izazivajući neprijateljstvo među etničkim skupinama. Istovremeno se predstavljaju kao nositelji jasnih i nepokolebljivih vrijednosti, šire atraktivne poruke pojedincima koji su podvrgnuti potencijalno destabilizirajućim preobrazbama. Putem društvenih mreža oni koji doživljavaju neizvjesnost mogu naučiti, pa čak i stupiti u kontakt s ekstremističkim mrežama. Skupina G7 je to prepoznala nedavnom izjavom da će se "boriti protiv zlouporabe Interneta od strane terorista". Međutim, to je lakše reći nego učiniti, kaže Berger. "Lako je zahtijevati od društvenih mreža da rade na sprječavanju ekstremizma, ali puno je teže definirati što bi trebali činiti na način koji je u skladu s vrijednostima liberalnih demokracija". 

Laura Spinney


 

 

Povezani članci

  • Nikola Poljak: Bogu božje, caru carevo!
    Održani protest u Zagrebu 14. oktobra okupio je aktiviste i građane u borbi za sekularnu državu Hrvatsku. Prenosimo vam kratak govor aktiviste Nikole Poljaka ovim povodom: Promatrajući ovaj događaj, ovaj…
  • 16.10.1854. Rođen Oscar Wilde
    1854 - Rođen je engleski pisac irskog porekla Fingal O'Flaerti Vils, poznat kao Oskar Vajld (Oscar Wilde), najizrazitiji zastupnik larpurlartizma u engleskoj književnosti druge polovine 19. veka. Njegovo demonstrativno kršenje…
  • Beograd: Rastući znaci fundamentalizma – demokratski i feministički odgovori
    Obraćanjem novinarima i aktivistima u Media centru 13.10. počela je trodnevna konferencija "Rastući znaci fundamentalizma – demokratski i feministički odgovori". „Feministički pokret identifikovao je, kako na globalnom tako i regionalnom…
  • Harvard: Studija otkriva najvažniji faktor za ljudsku sreću
    75-godišnja studija sa Harvard univerziteta otkriva najvažniji faktor za ljudsku sreću Da li ste ikada čuli za studiju sa Harvarda, koja je trajala preko 75 godina i otkrila šta nas…
  • Obeležavanje petooktobarskih demonstracija skoro i da ne postoji
    Beograd: Pre 17 godina je srušen režim Slobodana Miloševića, a obeležavanje petooktobarskih demonstracija više skoro i da ne postoji. Dok su mediji bliski vlasti uglavnom ignorirali podsjećanje na događanja prije…